PLES NA ZELJE
„Ovak se mora zelje spričati: Draga moja gospoda! / Došla nam je hrana / Od Boga dana, / Od ljudi zebrana, / Od našega gospona sokača / Sim k nam poslana! / To je zelje naše veselje, / Ki je jel bo, / Vek vesel bo.“
Svadbeni ceremonijal vodi (primaš) kapitan i sastoji se od niza utvrđenih događaja. Redoslijed se nikad nije mijenjao niti su se preskakali pojedini dijelovi. Vjerovali se da se samo pravilnim izvođenjem svih faza može osigurati sretan brak i brojno potomstvo mladencima.
Citirani dio s početka teksta objavio je Vinko Žganec 1921. godine u knjizi „Starešinstvo ili kapitanjstvo. Govori, napitnice, popevke i pitalice međimurskih svatova“. Tekst se nastavlja:
„I spodobno je k nebeskomu kraljevstvu zrno muštardovo, koje je najmenjše od sega semenja. I vzemši nje ženska glava, ter nje poseja na vrtu, pusti ono korenje vu črnu zemlju, a svržje vu sivo nebo, zraste zelje vekše ober sega zelenja, i tak visoko naraste, da ptice nebeske na njega sedaju i gospodina Boga hvaliju i dičiju.
Tak i mi, dragi ljudi, da bi svi skup gospodina hvalili i dičili.
Izišla je pako zapoved od našega svetloga kralja, da koj konja ima, naj ga jaše, koj ga pak nema, on naj pešice ide. Tak i naš gospon dever tulikajše i gospon zastavnjek, ako budeju konja imeli, ga bodu jahali, ako pa pak nemaju, pak bodu pešice išli.“
Žganec prenosi bilješke kapitana da se nakon toga pleše: „dever sa podsnehaljom, a zastavnjek sa svatevcom“. No, u nekim je međimurskim mjestima taj običaj malo drugačiji.
„Ples na zelje“ jedan je od najvažnijih i najzabavnijih dijelova svadbe. Iza stola na kojem je glava zelja stoji kapitan te poziva duže vjenčani par s mladoženjine strane. Oni pozdravljaju i počinju pričati kako su sijali zelje ove godine. Započinju riječima „Faljen Jezuš i Marija, gospon kapitan, …“.
Cilj je ispričati cjelovit postupak pripreme, sijanja, brige oko rasta i ubiranja zelja te na kraju njegovog kiseljenja. Ako se preskoči koji dio, kapitan ih zaustavlja (npr. „Stanite, niste rekli da ste ga pljeli predi neg ste ga pobrali!“) te ih otpravlja. „Otpravlja“ ih tako da prvo moraju popiti priređeni alkohol, obično gemišt, i otići plesati nekoliko taktova koje svira bend. Ovo je zapravo nadmudrivanje između para koji pleše i kapitana: par pokušava što točnije iznijeti cijelu priču, a kapitan ih pokušava uloviti u detaljima kako bi ih opet mogao „otpraviti“. Kad jednom uspiju ispričati cijelu priču, kapitan je prihvaća, a na plesnom podiju im se pridružuju svi ostali.
Ovo svatovsko „spričavanje“ zelja izuzetno je zanimljiv trag kojim smo krenuli u prošlom tekstu! Govori o simbolici plodnosti koje predstavlja zelje. S obzirom na razrađenost ovog dijela svadbe, dugog očuvanja, izvođenja i rasprostranjenosti na slavenskom području zasigurno govorimo o općeslavenskoj simbolici.
(Janja Kovač)