“DOBRAVSKI VRABEC”
TOČKA 10: Ako vaši piceki bolje smrde od naših kozi, unda je i naše dete ljepše od vašega. I ne samo od vašega – naše je najljepše na svetu! Zato nekoji roditelji svoju malu decu stalno sljikaju, a sljike su sigdi: novine, internet… Još samo čekamo kaj svoje dete deneju na ove naše okruglje dobravske oglasne stupe. Nema Vrabec nikaj protiv toga. Dapače, to je jako dobro – to dete bu za 20, 30 ili još već ljet moglo svoji deci pokazati kak je ono zgljedalo dok je bilo malji popišanko. Šifra: Kaj internet zapiše, niti dragi Bog ne zbriše!
Budući da su naši stari svoju životnu svakodnevicu usklađivali s mijenama u prirodi, početak novog astronomskog i vegetacijskog ciklusa značio je ujedno i početak novog ciklusa u društvu. Prema tome, početak godine ne podrazumijeva samo obnovu prirode, već i obnovu zajednice i njezina društvenog poretka. U tom se smislu mogu protumačiti i pojedine pokladne prakse, napose one s izraženom društveno-kritičkom funkcijom. Zanimljiv primjer međimurskog običaja koji se tumači u kontekstu pokladne kritike je i donjodubravski „vrabec“.
Riječ je o satiričnom pokladnom tekstu koji referira o različitim dogodovštinama mještana Donje Dubrave u minuloj godini. O njegovu sadržaju odlučuje sama zajednica, na način da se nekoliko tjedana prije javnog čitanja na određeno mjesto u selu postavi kutija u koju mještani mogu ubaciti na papir zabilježene dogodovštine za koje smatraju da bi se morale sankcionirati. Već je javno obznanjivanje dovoljna sankcija, jer iako su „optuženici“ anonimni (npr. “jena dobravska gospođa”, “jen naš pozabljivi Dobravčan” i sl), zajednica vrlo dobro zna na koga se određena kritika odnosi. Upravo je zbog toga tekst vrapca jezgrovit i fragmentaran, dovoljna je tek mala pojedinost da zajednica prepozna događaj i osobu na koje se aludira.
Mnoštvo okupljeno na javnom čitanju “vrapca” (Donja Dubrava 2015.)
“Vrabec” je zapravo zamišljeni pokladni lik, predsjednik fašenjskog odbora, a metonimijskim prijenosom i naziv za sam pokladni tekst i njegovo čitanje. Zanimljivo je pitati se zašto baš “vrabec”? Kazivačica iz Donje Dubrave mi na to pitanje nije znala odgovoriti. Moguće da se u etimološkoj pozadini “dobravskog vrapca” krije svrabac, uzročnik svraba, kožne bolesti s jakim svrbežom. Narodni je umotvor možda razmišljao u smjeru da kritika, budući opravdana i javno priopćena, u mještana izaziva nelagodu i druge slične reakcije, na prenesenoj razini usporedive sa svrbežom.
Predmetom kritike u “vrapcu” obično su negativne ljudske osobine poput zaboravljivosti i škrtosti, sklonost ogovaranju, susjedski odnosi, promiskuitetno ponašanje, poroci, neprikladno oblačenje, odnos prema okolišu, pomodni trendovi itd. Redovito se kritizira i politika, osobito ona na lokalnoj razini, što je dobar primjer pokladne inverzije moći i uloga društvenih slojeva. Izvan pokladne uporabe, “vrabec” postaje relevantan pisani biljeg života zajednice u određenoj godini (npr. informacije o demografskim trendovima, situaciji u školstvu i zdravstvu itd), a izuzetna je i njegova etnografska (npr. u jednom se vrapcu spominje predaja o “svečarima”) i dijalektološka vrijednost (poštuju se obilježja mjesnog idioma na svim jezičnim razinama).
Na web stranici Općine Donja Dubrava mogu se pronaći tekstovi “vrapca” za pojedine godine (najstariji koji sam uspjela iskopati je iz 2009.). Stoga svi Vi koji niste u mogućnosti prisustvovati javnom čitanju “vrapca”, a zanima Vas, trk na internet i pročitajte koji od prošlogodišnjih – zabava je zajamčena!
Lea Šprajc
*Fotografije preuzete s web stranice Općine Donja Dubrava i portala eMeđimurje