VINKO ŽGANEC I „PANONSKA NARODNA MUZIKA“
Vinko Žganec u širokoj je javnosti poznat kao sakupljač narodnih pjesama. No, on pjesme nije samo sakupljao, već ih je analizirao i istraživao i uspoređivao s drugim narodnim pjesmama. To su mu omogućile dvije stvari: izvrsno glazbeno obrazovanje i opsežan terenski rad na različitim područjima.
Sakupljač i istraživač
Osim u Međimurju, Žganec je pjesme sakupljao u susjednim pokrajinama Hrvatskom zagorju i koprivničkoj Podravini, istočnoj Slavoniji i Srijemu, Istri i otocima te na područjima Srbije (Vojvodina), Mađarska (Pomurje, mađarski dio Gradišća), Austrija (austrijski dio Gradišća).
Znanstveni rad na sakupljenom materijalu omogućilo mu je glazbeno obrazovanje koje je stekao tijekom školovanja. Program gimnazija u Varaždinu i Zagrebu te studij teologije koji je pohađao uključivao je klasičnu glazbenu naobrazbu; između ostalog harmonizaciju, starogrčke moduse (načine), gregorijanske korale.
Panonski tip narodne muzike
U svom je plodnom istraživačkom životu Žganec napisao nekoliko stotina tekstova o narodnoj glazbi. Jedan od najznačajnijih tekstova teorijske naravi je „Muzički folklor naroda u Panonskom bazenu“ objavljen u zborniku „Rad kongresa folklorista Jugoslavije“ 1959. godine. U njemu dekonstruira ideju da je međimurska narodna glazba samo odjek mađarske što je bila iznimno utjecajna teza koju su zastupali mnogi, između ostalog Bela Bartok.
U tekstu Žganec donosi pojam „tip panonske narodne muzike“. Pod stanovnike Panonskog bazena ubraja Mađare, Slovake, Potkarpatske Rusine (Rušnjake), Rumunje, od Hrvata Međimurce i Podravce, od Slovenaca Prekmurske Bohnece i Porabske Slovence na rijeci Rabi. Zajedničke je crte našao i u pjesmama Lužičkih Srba (Sorba), Moravaca, Poljaka iz Šleske, Ukrajinaca, Moldavaca i Gradišćanskih Hrvata.
„Nekada! Što je to nekada?“
Propitujući taj pojam Žganec se pita kako to da skupine s različitom baštinskom podlogom (on, doduše, koristi termin „rasa“ koji smatram neadekvatnim pa se služim opisnom sintagmom umjesto njega) imaju zajednički tip glazbe. Nabrojeni narodi pripadaju trima skupinama: slavenskoj, romanskoj i ugro-finskoj. Kao moguće objašnjenje Žganec nudi četiri teorije koje se pojavljuju u literaturi:
- dominacija jednog naroda
- princip radijacije
- dobrovoljna recepcija
- zajednički izvor
Ne dajući konačan odgovor, Žganec najviše pažnje usmjerava na posljednju natuknicu. Kao mogući zajednički izvor „stare Panonske Slavene“ koji su obitavali na ovom prostoru. Po svom dolasku u Panonski bazen tu su tradiciju u svoju narodnu pjesmu uključili i Mađari kao ugro-finski narod.
Žganec tu tezu dodatno osnažuje činjenicom da je glazbena tradicija izrazito konzervativna kategorija. To znači da teško i sporo prihvaća strane utjecaje. Tekst završava pomirljivo konstatirajući da preuzimanje jednog naroda od drugog postoji u određenoj mjeri i da se ne smije smatrati kao nešto negativno. Podsjeća da sve istraživače „muzičkog folklora“ u radu treba voditi jedan cilj: „služiti istini i samo istini, bez obzira kakvi će biti rezultati naših istraživanja“. (Janja Kovač)
Korištena literatura
Žganec, Vinko. 1959. “Muzički folklor naroda u Panonskom bazenu”. U: Rad kongresa folklorista Jugoslavije u Varaždinu 1957. godine”. Ur. Vinko Žganec. Izdanje i naklada Saveza udruženja folklorista Jugoslavije: Zagreb. str. 71-76
Naslovna fotografija
Kongres folklorista Jugoslavije u Varaždinu 1957. godine: dr. Vinko Žganec u prvom planu, iza njega prof. Miroslav Magdalenić prilikom izleta u Ptuj.
Fotografija je vlasništvo Muzeja Međimurja Čakovec i ne smije se reproducirati bez pismene dozvole Muzeja.