Moje sjećanje na Đuku seže u vrijeme dok sam kao klinka odlazila k baki u Gardinovec na ferije. Često bi me baka tada vodila v berek. Prošetale bismo oko ribnjaka i kratko pročavrljale s mještanima. Ribiča Đuku sretale bismo tamo gotovo redovito. Pamtim ga kao vedrog, spontanog, jednostavnog i uvijek raspoloženog za smijeh i šalu. […]