MUNA OREHOV: PUČKA PJESNIKINJA IZ PRELOGA
Draga poznanica nedavno mi je skrenula pažnju na knjigu „Ftičeki zvežđidu“ autorice Mune Orehov. Ime Mune Orehov dotad sam usko vezivala tek uz djelovanje Florijana Andrašeca, pučkog pjesnika iz Dekanovca. Andrašec je također bio i kantor, svirao je orgulje i vodio zbor u crkvi u Dekanovcu, a jedna od istaknutijih pjevačica njegova zbora bila je upravo Muna Orehov. Ugodno sam se iznenadila saznavši da je Muna Orehov i sama bila književno inspirirana i nadarena.
Monika – Muna Orehov rođena je 1925. godine u Dekanovcu. Bila je kućanica. Svoj književni talent otkrila je pomažući sinu u pisanju sastavka za školu:
On je to v jutro dnesev v školu, pak ga je učiteljica pitala: ´Što ti je to napisav´ a on veli: ´Soam´ (…)
Unda sam ja rekla da sam mu ja pomogla i ja sam od potli ne mela mira.
Deca su hodila prosit da jim je kaj bilo treba, a ve pak da sam stareša, ve i za sebe pišem.
Književni rad Mune Orehov objelodanjen je 2001. godine u knjizi „Ftičeki zvežđidu“ u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu. Knjiga „Ftičeki zvežđidu“ najvećim se dijelom sastoji od pjesama, njih tridesetak, a sadržava i pet proznih sastavaka odnosno „narodnih pošalica u obradbi“, kako su ih okarakterizirali urednici knjige, Zvonimir Bartolić i Vera Zemunić.
Književni rad Mune Orehov svoj analitički kompas nalazi u poetici pučke književnosti. Muna piše o svome domu i zavičaju, ljepotama prirode kojom je okružena, o obitelji, vjeri, blagdanima te raznim dogodovštinama iz svakodnevnoga života. Drugim riječima, Muna piše o temama koje su njoj, ali i zajednici kojoj pripada važne i značajne. Književni ostvaraji Mune Orehov nerijetko su poučnog karaktera, koji na površinu izbija posredstvom komičnog diskurza. Kao primjer navodim pjesmu „Spominek“ koja govori o nejednakoj angažiranosti žene i muškarca u brizi prema malome djetetu. Noć je, dijete neumoljivo plače, žena pokušava umiriti ga, dok muškarac bezbrižno spava. Žena potiče muža da joj pomogne umiriti dijete, međutim – „Na drugi kraj muž se brne pak ji stiha reče: / Ti svua polovicu zibli, a moa se naj ploače“. U finalnome stihu pjesme čitamo – „Istinska je ovo šoala kaj žena skuznuje“. Šaljivo je, dakle, u funkciji izricanja istine odnosno opomene upućene muškarcima zbog svaljivanja cjelokupne brige za djecu na leđa njihovih žena. Muna Orehov i inače je veoma senzibilna kada piše o ženi – „žena mora jadna drugu vek zagovoriti“ („Ženski den“). Napose o ženi koja je majka – „al majčinu ljubav nišči nebre zameniti“ („Pajdašička veseljička Rozina“). U skladu s kršćanskim svjetonazorom, svjetovnu majku autorica dovodi u vezu i s onom svetom, Božjom („Mojoj mami i mojemu japi“).
Jedna od šaljivih proznih pripovijesti Mune Orehov objavljena u knjizi “Ftičeki zvežđidu” (2001.)
Muna Orehov piše isključivo na dijalektu svoga rodnoga Dekanovca, što je izdavač prepoznao kao najveći poticaj za objavljivanje njezine knjige. Riječ je o govoru koji je sam po sebi poezija. Zvučan, melodičan, ritmičan, prirodan, spontan, protočan, bogat (…) Za one koji slabije razumiju međimurski dijalekt, na kraju knjige priređen je praktičan rječnik manje poznatih riječi.
Nadam se da sam Vas ovim kratkim prikazom uspjela zainteresirati da pročitate koju pjesmu ili prozni sastavak Mune Orehov. U tom slučaju, ugodno čitanje!
Lea Šprajc