Mitologija

MJESEC I SUNCE

(Super Mjesec nad crkvom svetog Roka u Draškovu, autor fotografije Silvio Benč)

Danas nastavljamo pisati o Mjesecu, ovog puta kao prirodnom fenomenu i njegovom simboličkom poimanju u slavenskoj mitologiji.

U tekstu od prije dva tjedna vidjeli smo da Vitomir Belaj piše o dvočlanim i tročlanim strukturama koje se nalaze kod svih zajednica u narativima koji objašnjavaju životorodne procese. Prema njemu, Mjesec tvori dvočlanu strukturu.

Vitomir Belaj je etnolog, ali bi se s njegovim mišljenjem mogli složiti i prirodnjaci poput geografa ili astrofizičara. „Prirodni“ parnjak Mjeseca je Zemlja. Iako se Mjesec smatra Zemljinim satelitom, što kao da umanjuje njegov značaj, on je izrazito važan za Zemlju i život na njoj. Dapače, Mjesec ima krucijalnu ulogu.

Mjesec je nastao od same Zemlje. U dalekoj prošlosti koja se mjeri milijunima godina (i potpuno je nepojmljiva za većinu nas) neko tijelo udarilo je u Zemlju. Udarac je bio toliko silovit da se velik dio Zemljinog materijala odvojio i raspršio, ali potom formirao potpuno zasebno nebesko tijelo – Mjesec.

Iako su sastavljeni od istog materijala, Mjesec i Zemlja ne izgledaju baš slično. Upravo suprotno, Mjesec je potpuno nenastanjiv. Za razliku od svoje veće sestre Zemlje… No, to što možemo (ljudi) živjeti na Zemlji dugujemo upravo Mjesecu! Gravitacijsko polje Zemlje i sam Mjesec su u međudjelovanju. Vjerojatno vam je poznat podatak da Mjesec uzrokuje plimu i oseku. No, jeste li znali da činjenica da Mjesec orbitira (kruži oko Zemlje) utječe na stabilnost Zemlje? Bez njega, Zemlja kao planet bila bi puno nestabilnija.

Rodna polja međimurska. Autor fotografije: Silvio Benč

Bill Bryson, autor popularne knjige „Kratka povijest gotovo svega, slikovito to opisuje kao da bi Zemlja u tom slučaju poskakivala amo i tamo. Već sad, u relativno stabilnom stanju, Zemlju tresu poprilično razorni potresi. Teško je zamisliti kako bi planet izgledao u svom nestabilnom stanju. Jedno je sigurno: ljudi ne bi bilo.

Kakve to veze ima sa Slavenima? Jednako kao i Zemlja, tako su se i Slaveni oslanjali na Mjesec kako bi osigurali nastavak života; kako pojedinca tako i cijelog ljudskog roda. U simboličkom smislu, naravno. (Koliko su znali o utjecaju Mjeseca na Zemlju, na žalost, ne možemo sa sigurnošću reći.)

Mjesec su Slaveni poistovjećivali s nadnaravnim bićem koje se pojavljuje na početku ljetnog dijela godine, a nestaje u zimskom dijelu. To nadnaravno biće pod utjecajem kršćanske kulture danas poznajemo kao (svetog) Jurja. Mjesec/Juraj ima svoj par.

No, Slaveni su se okrenuli drugom nebeskom tijelu – Suncu. Itekako vidljivom i blagonamjernom prema ljudima. Pojavom sunca nakon tmurnih zimskih dana i njegovim jačanjem buja život. Drveće pupa, na oranicama klije žito, trava poprima životonosnu zelenu boju. Nije teško zamisliti zašto su Slaveni Sunce poistovjetili sa ženskim nadnaravnim bićem koje simbolizira plodnost. Nju znamo kao Maru ili Moranu.

(Janja Kovač)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)