DOMAĆINSTVO I ŠKOLSKI VRT

(naslovna slika: nacrt škole u Donjem Mihaljevcu koji se čuva u arhivu u Zalaegerszegu: “kert” je prostor školskog vrta)

Na početku 2021. godine i dalje se nalazimo u razdoblju u kojem način života diktiraju izvanredni uvjeti nastali zbog pandemije korona virusa. Između ostalog, učenici nisu polazili nastavu fizičku u zgradama škola već su je pratili digitalno iz svojih domova. No, nešto bolji epidemiološki uvjeti omogućili su da se dio učenika vrati u školske klupe. Stoga današnji tekst posvećujemo školama. Preciznije, predmetima koji su se nekad poučavali u njima. Neki od njih su ostali, dok dugih više nema.

Među onima kojih više nema je domaćinstvo. Obično su domaćinstvo polazile ženske učenice, dok su muški učenici polazili tehnički praktikum. No, u kasnijim razdobljima ( od 1960-ih do 1980-ih) pa sve do ukinuća ovog predmeta domaćinstvo su polazili svi učenici. U razgovoru s jednim kazivačem iz Donje Dubrave saznala sam da se na domaćinstvu učilo šivati gumbe i peći palačinke. Kazivač se prisjetio da je iz pečenja palačinki dobio odličnu ocjenu.

Taj je predmet bio baziran na elementarnoj potrebi da se, prije svega, djevojčice nauči osnovnim postulatima vođenja jednog domaćinstva. Učilo se o namirnicama, osnovama kuhanja, provođenju higijene, šivanju, ručnom radu, ali i ekonomskom vođenju kućanstva.

Sastavni dio ovog predmeta bila je praktična nastava koja se odvijala na školskim vrtovima. Donosimo vam opis vrta Učiteljske škole u Čakovcu u školskoj godini 1931/32. iz opisa Franke Bauk:

„U tom vrtu gaje se najbolje vrste livadnih i poljskih trava i djeteline, najvažnije ljekovito bilje, poljoprivredno bilje razdijeljeno na četiri gredice, jedna sa žitaricama (krušaricama), druga s predivnim i uljevitim biljem, treća s korijenjem i gomoljem i četvrta s mahunarkama što se izmjenjuju prema uzgojnom redu. Razne vrste povrća posijane su i posađene po gredicama, razdijeljene prema potrebi gajenja povrća koje raste na tek pognojenom tlu. Posebno su uređene gredice zasađene povrćem za prigoj sjemena, gredice s trajnim povrćem i malo klilo za prigoj presada povrća i cvijeća. Cvjećarstvu se posvećuje posebna pažnja. Sije se i sadi jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje cvijeće, manje ili više osjetljivo na različite vremenske uvjete. Za planinsko bilje uređena je mala „planina“, a za vodeno bilje i ribice malo jezero.
Na posebnom zemljištu, izvan školskog vrta, uzgajaju se razne vrste povrća. Tu je i jagodište, s dva mala domaća vrtića za uzgoj cvijeća i povrća, ploha s malinama i voćkama, sortiment vinograd, lozni matičnjak i hmeljnik. Po gredicama uz put posađene su niske voćke (piramide četiri metra daleko), a među njima ribiz i ogrozd pa stabalca i ruže, uz plot na prisojnoj strani obličaste voćke, a unaokolo vrta stablašice i među njima niski ribiz, ogrozd, maline, kupine, na rubu lijeha jagode. Sve je to po izboru, u najboljim vrstama.“

Literatura i izvori:
Franka Bauk: „Povijest školstva i prosvjete u Međimurju“, 1992. godina, str. 121-122
Rusak Ivan, r. 1958., Donja Dubrava