MARGETA VUGLAČ – JEDNA OD NAJBOLJIH ŽGANČEVIH PJEVAČICA
Međimurje krije mnoge „male“ ljude. Ljude koji se naizgled ni po čemu ne ističu u svakodnevnom životu, ljude koje srećemo na ulici ili znamo kao nečije mame, susjede, djedove.
Mnoge takve „male“ ljude zabilježio je Vinko Žganec tijekom svojih terenskih istraživanja. O njegovom načinu sakupljanja pjesama na terenu smo nedavno pisale. U tom smo tekstu spomenule da istraživanja ne bi bila moguća bez suradnika na terenu, kako onih koji su pomagali logistički tako i onih koji su pjevali.
U gotovo šezdeset godina sakupljanja pjesama Žganec je surađivao sa stotinama pjevača. Svima im je bilježio ime i uredno ga navodio uz objavljene pjesme. Svatko je od njih bio poseban, ali po Žgančevom mišljenju među svima njima ističu se tri pjevačice. Današnji tekst posvećujemo jednoj od njih. Ženi čije je ime gotovo nepoznato, a Žganec ju je izuzetno cijenio. To je Margeta Vuglač iz Murskog Središća.
Margeta je rođena 29. lipnja 1906. godine u Murskom Središću kao Margeta Kontrec. Pjesme je učila prilikom zajedničkih radova poput komušanja. Imala je dobar sluh i brzo je pamtila pjesme. Pjevala je crkvene i svjetovne pjesme, a po Drugom svjetskom ratu je naučila i dosta pjesama koje Žganec naziva „borbenima“.
Žganca je upoznala u Murskom Središću u razdoblju između dva svjetska rata. Pjevala je s Tončijem Perhočom, a Žganec je primijetio da je ona znala daleko više pjesama. Po Žgančevom mišljenju, ona je predstavnica tipa „gornjomeđimurskih pjesama“. To su pjesme koje se pjevaju samo u gornjem dijelu Međimurja, a u donjem su nepoznate.
U njoj je Žganec našao ne samo izvrsnu pjevačicu već i suradnika na terenu. Vrlo brzo je usvajala sve naputke koje joj je Žganec slao, što je itekako olakšalo rad na terenu:
„Margeta je sjajna pjevačica, svježeg i prirodnog glasa, tipična folklorna interpretkinja izvornih narodnih pjesama, a uz to nenadoknadivo sposobna organizatorka terenskog snimanja. Odgovara na svako pismo koje sam joj pisao, priprema pjevače, pjesme, tekstove, podatke, daje na raspolaganje svoj skromni stan za snimanje i na koncu još časti prisutno društvo. Njezinih pjesama sam snimio preko 250. Historijat zapisivanja i snimanja narodnih pjesama u Murskom Središću s ovim skupljenim materijalom bit će građa za posebnu knjigu o muzičkom folkloru ovog naprednog mjesta u Gornjem Međimurju koje je ujedno i rudarski centar glasovitog ugljena koji je u kategoriji ogrjeva isto tako odličan, kako su sjajne narodne pjesme toga mjesta u kategoriji muzičkog folklora.“
U Margetinoj kući Žgancu su pjevali i Tonči Perhoč, Stjepan Horvat, Vida Premuš, Jula Strnad, Martin Krauthaker, Margeta Goričanec, Muna Brodar i drugi. Tako je u Murskom Središću zapisao preko 200 pjesama. Na žalost, ideja o izdavanju zbirke pjesama samo iz tog kraja nikad nije realizirana.
No, ime Margete Vuglač ostalo je zapisano kao i jedna njena fotografija objavljena u Zagorskom kalendaru iz 1964. godine. Ovim putem ljubazno molimo sve čitatelje koji možda znaju Margetu ili njenu obitelj da nam se jave kako bismo prikupili više podataka o njoj.
(Janja Kovač)
Korištena literatura:
ŽGANEC, Vinko. 1964. „Tri međimurske narodne pjevačice“. Zagorski kalendar 1964: 61-70
ŽGANEC, Vinko. 2002. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja, knjiga III. Priredili: Bezić Jerko, Miholić Irena, Piškor, Mojca. Institut za etnologiju i folkloristiku: Zagreb, str. 59.