O BERVAROVOJ ORGULJAŠKOJ ŠKOLI
U prethodnom sam tekstu pisala o tzv. cecilijanskom pokretu koji se s ciljem obnove katoličke crkvene glazbe od kraja 19. stoljeća do kraja Prvoga svjetskog rata širio mnogim europskim zemljama te SAD-om. Sljedbenici cecilijanskih ideja u Hrvatskoj opće su ciljeve cecilijanskog pokreta začinili nacionalnim težnjama, osobito se zalažući da iz hrvatskih crkava umjesto tuđinskih ponovno odjekuju stare hrvatske pučke crkvene pjesme. Cecilijanske ideje nisu zaobišle ni Međimurje, koje je u tom vremenu na udaru snažne, sustavne mađarizacije. Osim međimurskih svećenika, ideje cecilijanskog pokreta prigrlili su i brojni međimurski orguljaši, susrevši se s njima za vrijeme školovanja u Bervarovoj orguljaškoj školi u Celju.
Karlo Bervar (1864–1956) bio je slovenski orguljaš, skladatelj, dirigent te glazbeni pedagog. Bervar je također bio pristalica cecilijanskog pokreta, s čijim se idejama upoznao usavršavajući se kao orguljaš u Ljubljani te u jednoj od najpoznatijih europskih crkvenih glazbenih škola u njemačkome gradu Regensburgu. Godine 1879. jedan je od osnivača cecilijanskog društva Lavantinske (Mariborske) biskupije. Uočivši manjak školovanih glazbenika, orguljaša koji bi u crkvama provodili ideje cecilijanske reforme, 1899. osniva orguljašku školu. Bila je to privatna orguljaška škola u nadleštvu crkvenih vlasti.
Karlo Bervar (1864–1956), osnivač orguljaške škole u Celju
Školovanje u Bervarovoj orguljaškoj školi trajalo je tri godine. Školska je godina započinjala 15. rujna, a završavala 15. srpnja. Školu su učenici mogli pohađati s navršenih petnaest godina. Prostorije škole nalazile su se Bervarovoj kući, tzv. „Vili Ceciliji“, a glavni je predavač bio sam Bervar. Učenici su tijekom školovanja stjecali znanja iz liturgike, crkveno-glazbene povijesti, teorije glazbe, orguljanja, improvizacije, harmonije, modulacije, kontrapunkta, koralnog i figuralnog pjevanja, dirigiranja, glasovira, njemačkog jezika, općinskog tajništva i violine. Radni, školski dan započinjao je u šest sati ujutro, a trajao do 19 sati. Izvan redovne nastave svaki je učenik morao vježbati sviranje ili učiti najmanje pet sati dnevno. Školarina za pola godine iznosila je 400 kruna, a dio su financijskih izdataka učenici morali izdvojiti za stan i hranu. Učenicima iz siromašnijih obitelji Bervar je osigurao jeftiniji smještaj te besplatnu hranu kod bogatijih celjskih obitelji i braće lazarista.
Bervarovu je orguljašku školu u vrijeme njezina djelovanja završilo 270 orguljaša, među kojima i desetero Međimuraca. Primjerice, Florijan Andrašec iz Dekanovca, Ivan Mustač iz Svete Marije i Vinko Balog iz Kotoribe bili su učenici Bervarove škole u isto vrijeme. Glazbeno nadarene Međimurce u Bervarovu su orguljašku školu redovito slali međimurski svećenici (Vinko Žganec, Ignacije Lipnjak i dr), prepoznavši u njima potencijal i kvalitete budućih crkvenih orguljaša. Kako su se pojedini međimurski đaci snalazili u Bervarovoj orguljaškoj školi u Celju, pročitajte u idućem tekstu.
Lea Šprajc
Literatura/izvori:
VUK, Miroslav. 1985. “Međimurski orguljaši: Karlo Bervar”. Sveta Cecilija 55/2:29–31.
LIPNJAK, Ignacije. 1921. “Orguljaška škola u Celju”. Sveta Cecilija 15/5:130.