OZNAKE GODINA NA STARIM MEĐIMURSKIM KUĆAMA
Unazad nekoliko mjeseci, prolazeći selima srednjeg i gornjeg Međimurja te selima u okolici Preloga, počela sam zamjećivati oznake godina na starim međimurskim kućama. Sjetila sam se tada i bakine kuće u Gardinovcu, koja je također na svome pročelju imala godinu, i to godinu kada je na kući bila napravljena fasada. Isprva sam mislila da kuće s oznakama godina u Međimurju i nisu tolika rijetkost. Međutim, zainteresiravši se podrobnije za taj detalj, shvatila sam da danas u Međimurju nema više mnogo starinskih kuća koje mogu posvjedočiti tu osobitost tradicijskog obilježavanja kuće. Na kućama novije gradnje, oznake se godina uglavnom ne pojavljuju.
Netko bi možda mogao pomisliti zašto pridajem toliku pozornost tako sićušnome detalju kao što je oznaka godine na pročelju neke stare, trošne kuće. Ali, istina je da se iz tog sićušnog detalja mnogošta može iščitati. Oznake godina na međimurskim kućama zamijetio je i Ferencz Gönczi, mađarski etnograf koji je svojedobno pješačio Međimurjem i pritom bilježio njegove etnografske i geografske osobitosti. U svojoj je knjizi „Međimurje: Ljudi, vjerovanja, običaji“ (1895.) zabilježio: „Na ulaznim vratima ili na zabatu nađe se ime gospodara, godina gradnje, a ponekad i godina obnove kuće.“
Dosada sam uspjela dokumentirati tridesetak međimurskih kuća, čiji su (uglavnom) zabati obilježeni godinom. Kao što je i Gönczi istaknuo, oznaka se ponekad odnosi na godinu gradnje kuće, a ponekad na godinu kada je kuća bila obnovljena. Na mnogim su kućama oznake veoma istrošene pa se teško razaznaje godina koju bilježe. Većina je oznaka koje sam dosada dokumentirala ispisana arapskim brojkama. Na zabatu samo jedne sam kuće, i to u Čehovcu, uočila oznaku ispisanu rimskim brojkama. Oznaku s najstarijom godinom što sam je dosada dokumentirala, također sam uočila na jednoj trošnoj kući u Čehovcu. Sudeći prema oznaci, kuća je iz 1852. godine. Najviše dokumentiranih kuća nosi oznaku iz tridesetih godina 20. stoljeća.
Uz oznaku se godine često pojavljuju i inicijali vlasnika kuće, i to na sljedeći način – npr. „I 1852 M“. Ne znam je li to neko pravilo, no iz razgovora s nekoliko ljudi saznala sam da se prvo slovo odnosi na prezime vlasnika kuće, a drugo na ime. Samo je na jednoj od dosada dokumentiranih kuća vlasnik zabilježen (djelomično) punim imenom, odnosno nadimkom – „1958. PIŠT“ (Pišta?).
Prisjetimo se da su naši stari istaknute datume i druge važne bilješke urezivali ili zapisivali i s unutrašnjih strana ormara ili pak na stropne grede u kući (tzv. tram). Na tim su se mjestima najčešće mogli pronaći datumi rođenja i smrti pojedinih članova obitelji, ali i druge razne bilješke vezane uz blago, zemlju i sl. Ljudi su imali potrebu zabilježiti njima važne svakodnevne i životne trenutke, a u nestašici papira, bilježnica i drugih sličnih materijala, činili su to na namještaju, stropnim gredama ili na vanjskim dijelovima kuća.
Lea Šprajc